Robert Roždestvenski DELAJ…
Ja sam stvorio sebe
iskusnog.
Iskusnog.
Veštog.
Umornog i užurbanog.
Sigurnog.
Pomalo grešnog.
I shvatih odjednom
da gle
po ulici,
ko stvorenje neobično,
nosi sebe
poznati pametnica,
sav napravljen
od ćutanja.
A taj zapušteni smetenjak –
sa štapom uz koji ne raste –
napravio je od sebe –
od dugmadi,
od pantalona i kaputa –
reste.
A taj –
u praznim anegdotama.
A taj –
zagonetno preplanuo.
A taj –
aneks brkovima
i skromni postament
cigaretama…
Kad ovaj,
cedeći reči prigušeno
rukama bledim mašući,
šetaju
mladi fundamenti.
Bez zidova
(da ne spominjemo pacove!).
Smatraju:
treba požuriti.
Osluškuju razgovore…
Tako
mrvicu
po mrvicu,
gradimo od sebe
nekog.
Kao da je vreme
zamrlo.
I ne zove.
I ne pita…
Ovde
treba razmisliti.
Delaj. Dela
sama će te
izgraditi.
1987
R.I. Roždestvenski – PESME
prepevao: Aleksandar Mirković

Like this:
Свиђа ми се Учитавање...
Related
Ознаке: Делај, Рождественски, песме, поезија
tanjat
18 јануара, 2016 at 1:13 pm
Čula sam skoro, ne sećam se gde ni ko je to rekao, da smo mi – sve ono što smo ikada činili, što nismo činili, sve ono što smo ikada pomislili i sve ono što smo izgovorili.
Свиђа ми сеLiked by 2 people