Trebalo bi jednom da ispričam kako sam promenio
Svoja shvatanja o poeziji, i kako je došlo do toga
Da sebe danas smatram jednim od mnogih
Trgovaca i zanatlija starog Japana
Koji su raspoređivali stihove oko trešnjevih cvetova,
Krizantema i punog meseca.
Kad bih samo mogao da opišem kurtizane Venecije
Kako su u lođi zadirkivale pauna grančicom
I razmičući brokat i bisere svog pojasa
Oslobađale teške grudi i rumeni rub
Gde je zakopčana haljina ocrtavala trbuh
Tako živo kao što ga je video kapetan brodova
Što tog jutra stiže sa tovarom zlata;
I kad bih mogao da nađem njihove bedne kosti
Na groblju čije kapije podlokava mutna voda
Reč trajniju od njihovog poslednjeg češlja
Što u truleži pod nadgrobnim spomenicima,
osamljen, očekuje svetlost,
Tada ne bih posumnjao. Iz nevoljne materije
Šta može da se dobije? Ništa, jedino lepota.
I stoga, moramo se zadovoljiti trešnjevim cvetovima
I krizantemama i punim mesecom.
tanjat
10 марта, 2016 at 9:09 am
Prelepo je. Hvala ti na ovoj objavi. 🙂
Свиђа ми сеLiked by 1 person
majaknjizevnost
10 марта, 2016 at 10:26 am
Hvala tebi 🙂
Свиђа ми сеСвиђа ми се