Baruh Spinoza iz Amsterdama
poželeo je da dohvati Boga
bruseći na tavanu
sočiva
iznenada je probio zavesu
i našao se licem u lice sa njim
dugo je govorio
(dok je govorio
širili su se njegov duh
i njegova duša)
postavljao je pitanja
o čovekovoj prirodi
– Bog je rasejano trljao bradu
– pitao za prauzrok
– Bog je gledao u beskraj
– pitao za krajnji uzrok
– Bog je kršio prste
i kašljucao
kad Spinoza ućuta
Bog reče
– Baruh lepo sloviš
volim tvoj geometrijski latinski
jasnu sintaksu
i simetriju zaključaka
međutim porazgovarajmo
o Istinski Velikim
Stvarima
– pogledaj svoje ruke
izranjavljene i drhtave
– upropašćuješ vid
u mraku
– loše se hraniš
bedno odevaš
– kupi novu kuću
oprosti venecijanskim ogledalima
što ponavljaju površinu
– oprosti cveću u kosi
– pesmi pijanaca
– brini o prihodima
kao tvoj kolega Dekart
– budi lukav
kao Erazmo
– posveti traktat
Luju XIV
i tako ga neće pročitati
– stišavaj
racionalno bes
zbog njega će pasti prestoli
i potamneće zvezde
– pomisli
na ženu
koja će ti roditi dete
– vidiš Baruh
govorimo o Velikim Stvarima
– želim da me vole
neuki i naprasiti
jer su jedini
koji me istinski žele
sada zavesa pada
Spinoza ostaje sam
ne vidi zlatni oblak
ni svetlost na visinama
vidi tamu
čuje škripu stepenica
silazeće korake
Zbignjev Herbert – Gospodin Kogito, Arhipelag, Beograd, 2008
Preveli: Biserka Rajčić i Petar Vujičić
Ознаке: Arhipelag, Gospodin Kogito, Gospodin Kogito pripoveda o iskušavanju Spinoze, pesme, Petar Vujičić, poezija